субота, 4. април 2020.

"Otiš'o si Mišo, ostala je tuga..."

"Omereeeeeee, Omereeeee!". "OMEREEEEEE!". Sećam se odlično tog poziva golmanu Partizana Fahrudinu Omeroviću, popularnom Omeru, da se javi, a čuli bi ga svi na stadionu u tom trenutku. I ne bi prestajao dok mu Omer ne bi mahnuo, a na tribinama se začuo smeh i aplauz. Taj glas bi najčešče dolazio sa istočne tribine, pa smo svi sa juga pokušavali da provalimo gde se Miša tačno nalazi. I teško bi uspevali sve dok se sa te tribine ne bi začulo "Javi se, Mišo!", a on, sav ponosan i sa dečačkim osmehom, podigao obe ruke i javio se. I opet bi se začuo smeh i žamor na stadionu. Tako sam prvi put i saznao za njega i od tada je Miša za mene postao neizostavni deo svake utakmice Partizana. Da se zove Miroslav Gajić saznao sam tek posle nekoliko godina. Neki navijači to nikad nisu ni saznali, ali nisu ni morali - za sve je bio i ostao Miša Tumbas.

Miša Tumbas je sigurno bio najveći navijač Partizana. Svi su ga znali - treneri, igrači domaći i strani, funkcioneri, od obezbeđenja do kafe kuvarice u klubu, bukvalno svi. Čak i navijači i sportisti drugih klubova. Nije pripadao nijednoj frakciji, nikakve podele ga nisu zanimale, njemu je Partizan bio jedan jedini. Da li se igrao fudbal, košarka, vaterpolo, rukomet ili bilo koji drugi sport, da li su igrali seniori ili juniori - to za njega nije bilo bitno. Važno je da igra Partizan. On bi se pojavio na stadionu ili hali, uvek sa kesom u ruci, dozivao svoje ljubimce na terenu i donosio osmeh na licima ljudi koji bi ga videli. A dolazio je iz Bariča, koji nije 5 minuta od Humske/hale Sportova/Pionira/Arene, iako su termini utakmica najčešće bili večernji. Naravno, često je išao i na gostovanja Partizana po Beogradu i okolini.

Nije obilazio samo stadione i hale. Kada je Dule Vujošević bio u bolnici, Miša je i tamo stigao da zagrli i izljubi svog Duleta. Dule mu je uzvratio posetom kada je Miša jednom prilikom završio u bolnici, a pre par godina bio mu je i kum na krštenju u crkvi. Niko nije bio srećniji od Miše u tom trenutku. Njih dvoje su bili povezani na jedan poseban način, Duletu je sigurno teško pao Mišin odlazak.

A tamo gde je otišao, neće biti sam i bez Partizana. Moći će opet da vidi svoje stare ljubimce i doziva Dragana, Harisa, Čavu i ostale koji su nas prerano napustili.

Šteta je što zbog vanredne situacije neće moći da ga isprate svi koji bi to želeli, a ima ih mnogo, ali se nadam da će, kad sve ovo prođe, klub znati da mu se oduži. I to u svim sportovima, jer Miša nije voleo samo fudbal ili basket - voleo je Partizan.

Počivaj u miru, Mišo...

1 коментар: